Osjećam se nepovezano

Sve više osjećam da se ova energija pojavljuje u životima ljudi.

Prirodno je da se to može desiti svakome od nas, ali sada to postaje previše. Razloga je mnogo, a očigledni su stanje svijeta nakon pandemije i sve ostalo što se dešava oko nas.

Problem je što to počinje da postaje normalno.

Mnogo toga nam postane normalno kada osjećamo da tu ništa ne možemo promijeniti. A danas je više nego ikad stvari za koje mislimo da nemamo utjecaja, naročito ako nešto dugo doživljavamo.

Mi smo bića navika i ono što često proživljavamo vremenom počne izgledati normalno, čak i kad je to posljednje što želimo.

Ova nepovezanost je osjećaj nepripadanja – osjećaj da smo na neki način odsječeni, sami u nečemu.

Svi smo to osjećali više nego ikad posljednjih godina: usamljenost u vlastitim uvjerenjima, u razumijevanju onoga što se dešava, u boli…

Iskreni odnosi su se raspali ili izgubili upravo zbog te nepovezanosti.

Osim toga, postoji ogromna podjela na svim poljima.

Mnogi su tokom tog perioda mnogo izgubili, zbog čega su se osjećali kao stranci u svijetu koji je i dalje snažno oblikovan društvenim mrežama i prikazom koliko je život nekima lijep i bogat.

Kako se ti osjećaš kada ti u životu ne ide dobro, a gledaš društvene mreže?

Pretpostavljam – ne baš sretno, posebno ako se to stalno ponavlja.

Tehnologija je učinila da se nove generacije osjećaju manje vrijednima, nedovoljno dobrima, zatvorenima i povučenima.

Imamo dokaze o velikom porastu depresije, mentalnih problema i samoubistava.

Ova nepovezanost se još više produbila socijalnim distanciranjem i svime što je uslijedilo, uključujući finansijske probleme s kojima su se mnogi suočili.

Ali najveća nepovezanost nastaje kada se u životu osjećamo sami, posebno nakon globalnog prekida povezanosti koji smo svi doživjeli posljednjih godina.

Ako razmišljaš u smislu energije ili osjećaja i želiš opisati to stanje – kako bi ga ti nazvao?

Svi bismo ga opisali malo drugačije, zavisno od svojih prošlih iskustava.

Za neke je ovo vrijeme bilo prelomna tačka u kojoj više nisu mogli odoljeti poistovjećivanju s tim osjećajem.

Ideja za ovaj tekst nastala je iz mog ličnog osvjetljavanja tog problema i sagledavanja šire slike.

Svako iscjeljenje ili jasnoća počinju ovdje – da vidimo problem, da preispitamo njegovu stvarnost i informacije o njemu, pa da pogledamo da li je to uopće naše.

Ako razmišljamo o energiji – ona se prenosi. Ako uđeš u prostoriju punu sretnih ili tužnih ljudi, osjetiš to.

Koja god energija dominira, ona pobjeđuje.

Zato moramo biti svjesni toga i pitati se da li je to iskustvo koje želimo živjeti i koliko je lako izgubiti sebe u određenom okruženju, zaboravljajući da uvijek imamo izbor gdje i kako želimo biti.

Ako nam nije jasno koliko je danas važno čuvati svoj centar – ili čak ne znamo šta je naš centar, kako doći do njega i koja je suština našeg postojanja – tada smo poput lista na jakom vjetru.

I upravo to se mnogima dešava.

Nikada ne možemo biti odvojeni od svoje beskonačne suštine, osim ako i ne znamo da ona postoji.

Ti i ja smo i zauvijek ćemo biti povezani kao ljudske duše.

Naš urođeni osjećaj pripadnosti ne može se prekinuti jer kroz nas teče mudrost – mi smo kap iz okeana, Izvora koji nas je stvorio.

Osloni se na ono što ti daje stabilnu osnovu u tijelu, umu i duhu.

Poveži se s tim i drži svoj pravac.

Stalno se pitaj:da li ovo vrijedi moje energije, zdravlja, brige, vremena, ulaganja?

Šta sada želim?

Šta me u ovom trenutku najviše raduje i pokreće?

Ako to budeš prakticirala, obećavam da nećeš upasti u osjećaj nepovezanosti, jer kada smo povezani sa sobom – sve ostalo sjedne na svoje mjesto.

Javi se ako ti treba podrška i vođenje u ovom periodu i zakaži svoj besplatni uvodni razgovor ovdje.