Druga strana životnog traganja

Nakon toliko godina bola i borbe, traženja i upoznavanja same sebe, došla sam do razumijevanja da je ljudsko traganje nešto najprirodnije što postoji – a ne dokaz da smo gubitnici koji nikada ne stižu na cilj.

Mi smo ovdje upravo kao ljudski izraz. Da postojimo kao nešto drugo, bilo bi drugačije, jer mi se rađamo s najsloženijim „kompjuterom“ – našim mozgom i umom koji stalno pokušavaju dati smisao svemu.

Zato je sasvim prirodno da imamo mnogo pitanja i sumnji. A pošto nam je osnovna potreba sigurnost, nije čudo što često osjećamo nesigurnost u životu – jer je zapravo ima vrlo malo. Ipak, kao ljudi trebamo je da bismo preživjeli i napredovali. To je kontrast života na koji nismo naučeni da gledamo.

Zbog toga mnogima traganje izgleda kao izgubljena stvar, kao beskrajan put ka „dolasku“ i slobodi. A zapravo – ono je najprirodnije što postoji.

Mi smo prirodni tragači. To je dio našeg ljudskog postojanja i ono što nas razlikuje od drugih živih bića.

Ako to možemo razumjeti bez previše zapinjanja oko smisla svega, vidjet ćemo da je to jednostavno ono što mi jesmo u svojoj suštini.

Mojih posljednjih 20 godina pokušaja da budem slobodna pomoglo mi je da vidim ovu istinu i da se opustim na svom putu ka slobodi.

Sada znam da je potpuno oslobađanje od bola i borbe vjerovatno nemoguće.

Nikada ne možemo biti potpuno slobodni jer smo ljudi koji osjećaju i koje oblikuju naša čula.

Moramo naučiti da ne upadnemo u zamku uma koji stalno traži sigurnost, komentariše, propituje, sumnja i stvara strahove – to je njegova priroda.

Naša sloboda je u spoznaji da nismo samo ono što je vidljivo i da nismo naši osjećaji niti naši problemi.

To su iskustva kroz koja prolazimo – i tako je kako jeste.

Ako se nešto dešava, onda je neizbježno.

Predaja je put – prestajemo se opirati onome što se dešava.

Naša ljudskost ima sve što nam treba da prođemo kroz ono što je prisutno.

Naša inteligencija, vjera, mudrost i tijelo trebaju da se iscijele, a naša sposobnost izbora je mjesto gdje nastaje naše ozdravljenje i prevazilaženje.

Naša potreba da „stignemo“ je način na koji um traži sigurnost, ali pošto nema mnogo dokaza da ćemo ikada biti potpuno slobodni, briga i unutrašnja nesigurnost stalno su prisutni.

Povjerenje je jednostavno način na koji stvari jesu i uvijek su bile. Gledajući složenost modernog svijeta koji dodatno pojačava nesigurnost, možemo se opustiti na svom putu traganja.

Tražiti da budemo prisutniji u svemu.Tražiti da se oslonimo na ono što znamo da je istinito.Stvarati svoju sigurnost u trenutku – u dahu – i koristiti ono što već imamo da podržimo svoje putovanje i učinimo ga lakšim i ljepšim.Tako možeš vidjeti drugu stranu traganja.

Ako to nije najvažniji dio nas kao ljudi, onda je sigurno pri samom vrhu – zajedno s potrebom da preživimo, napredujemo i spoznamo Boga.

Zato smo ovdje, u ovom ljudskom tijelu.

Traži, prijatelju.Traži da još dublje upoznaš sebe.Traži da više voliš i doživljavaš.Teži da napreduješ i budeš potpuno izražen – zato smo ovdje.

Samo zapamti: sve što ti život donese je neizbježno – dešava se jer mora. U tom trenutku pronađi mir, vjeru, pomoć, resurse, prijatelje i sve što ti treba dok taj trenutak ne prođe.

Svi smo u ovome zajedno.

Javi se ako ti treba podrška i vođenje u ovom periodu i zakaži svoj besplatni razgovor za upoznavanje ovdje.